Sedam IT → Blog

The struggle is real: Life of an athlete

Red. Rad. Disciplina. Odricanje.

Ummm.. pa dobro sad baš..

Kod promišljanja u odabiru pristupa ovom blogu okrenula sam se internetima za inspiraciju da bi došla do članaka poput; „Što sportaše odvaja od većine?“ Pa idemo zajedno napraviti kritički osvrt na njih i dovesti u kontekst mog poimanja sportskog života.

Na prvom mjestu ustrajnost i posvećenost cilju

Odustajanje nije opcija, sportaši koji se susretnu sa zaprekama na njih gledaju samo kao izazov iz kojeg će izaći jači!

Odustajanje nije opcija, ali često je misao. Posebice na treninzima kada se u dugim hlačama i majci, čizmama, streljačkim hlačama i kaputu i vuneno-kožnoj rukavici trenira u lipnju na ugodnih 28 stupnjeva i poznatoj karlovačkoj sparini. Ono kada Vakula na vremenskoj prognozi kaže temperatura zraka 28 celzijevaca, a osjet 33. But always look on the briiiight side of life – poslije treninga te doma čeka hladna piva.

Na drugom mjestu natjecateljski duh

...koji se ne odnosi na protivnike, nego u većini slučajeva na pobjedu nad samim sobom. Vlastite psihološke granice koje samo oni sami mogu pomaknuti, a sportaši su naučeni upravo na to.

Moj duh se više interesira kada će početi snimati novu sezonu La casa del papel i zašto se skupina sova zove parlament, a ne jato, ali nekoliko sati tjedno na treninzima se uspije skoncentrirati na cilj. Natjecateljski dio nije ono što me prvenstveno motivira u treniranju, na prvom mjestu je potreba da ne razočaram. Možda zvuči čudno, ali tako mi mozak funkcionira -  idem se potruditi da to bude kako se spada, da budu zadovoljni oni koji navijaju za mene i rade na tome sa mnom, a onda sam ja happy zbog njih i sebe i postignutih rezultata, paket 3 u 1. Uvjerila sam se više puta da rezultati u streljaštvu, iako imaju temelje na redovitim treninzima, ovise i o tome „kakav ti je dan“. Deset odličnih treninga za redom i na onda kada se trebaš iskazati, podbaciš. Oblačno je pa slabo vidiš ili sunce bliješti pa slabo vidiš, nisi najbolje spavao, ne sluša te kažiprst, ne osjećaš se nabolje ili jednostavno… nije tvoj dan. Naravno, uvijek se maksimalno trudiš (kako trener kaže: „Svaki metak je bitan“), ali i pomiriš se s tim ako ti ne ide. I to je redu.  Istina, streljaštvo je usko vezano za činjenicu da se svaki natjecatelj natječe autonomno od ostalih natjecatelja i borba s vlastitim granicama je izražena u tom kontekstu. Ono što svakom pojedinom natjecatelju stoji na putu do odličnog rezultata nije nitko drugi nego on sam, selfcontrol level 1000. Psihologija je ovdje vezana s rezultatom snažnije nego u drugim sportovima.

Also, trema. Držala me prvih nekoliko natjecanja, kada mi je sve bilo novo. Više zbog pravila i hrpe uputa i ograničenog vremena za probu i meč. No, na pravila te podsjete, vremena uglavnom ima i više nego dovoljno, a trema, ona negativna, uistinu je tvoj najgori neprijatelj. Zamisli nervozu u trenutku kada sve ovisi o mirnoj ruci i ujednačenom, smirenom disanju. Zato sam odlučila ostaviti tremu postrance, maksimalno se opustiti i skoncentrirati, sjetiti se treninga i savjeta trenera, preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i imati na umu „što bude, bude“, pa se potruditi da nešto actually i bude. #zen #opuzen #yolo  

„Pad motivacije, nervoza, strah i gubitak fokusa u ključnom trenutku više ne znače 2-3%, već znače sve ili ništa, pobjedu ili poraz. Pitanje se postavlja, kako kontrolirati tih 2-3% da učine pomak u pravome smjeru?“

O tome ti ja pričam, zato preuzmi primjerak knjige samopomoći, cijena 99kn s PDV-om.

Scan me.

Na trećem mjestu uravnotežena prehrana.

Hidratizacija, pravilan omjer unosa proteina i ugljikohidrata do formule uspjeha.

ILI nemoj pucati gladan jer kad si gladan nisi svoj. Nemoj pojesti baš ni previše, možda nećeš moći ući u streljačke hlače. Nemoj nužno piti kavu ili energetska pića prije pucanja, stvara efekt koji u ovom slučaju odmaže. Poslije fino pojedi i popij pivu, zaslužio si. #lifecoach #foodguru #ćevapi

Na četvrtom mjestu – sportaši cijene dobar san

Voditi računa da naše tijelo treba sedam do osam sati sna kako bi normalno funkcioniralo. Ozbiljne sportaše neće vidjeti u ludim noćnim provodima. Naučeni na naporne treninge i do više puta dnevno, sportaši su stekli naviku ranog odlaska u krevet.

Uhhh, tko ne bi cijenio dobar san. Ti kažeš sedam do osam sati, ja kažem: "Pfff daj mi devet". Najteže pada buđenje prije 7h kada te čeka vožnja u kombiju kako bi onda pola dana proveo na čekanju svoje grupe i  poziv na liniju. Ludi noćni provodi su u kategoriji not recommended, a odlazak ranije u krevet je više do mojih godina nego discipline. Često smetnem s uma da sam za vrijeme studiranja u Opatiji nekoliko puta išla na streljanu, zašto tada nisu prepoznali moj talent? Mogla sam biti juniorka...

Na petom mjestu piše -  usvojili su disciplinu.

Kroz strogo definiran plan treninga i prehrane koji ga prati, sportaše za cijelo vrijeme profesionalnog bavljenja sportom vodi predanost i disciplina, a svako odstupanje od plana može značiti odgodu postizanja cilja za kojeg su se pripremali mjesecima, čak i godinama. Dok prosječan čovjek može pomisliti „kako im se samo da“, u njihovoj glavi takvih pitanja nema.

O ima ima.

Već vidim kako je ovo najgori sportski blog u povijesti interneta, ali neka vam ovo moje baljezganje bude motivacija kao.. nikad nije kasno za sport, aktivan život, rad na sebi.. Probaj nešto što nikada nisi probao, otkrivaj nove talente (svoje) i rezultati će biti vidljivi. I majka će biti ponosna.

Misli jednog prosječnog... streljača? Pucača? Strijelca? Što sam ja? Pruguglat ćemo zajedno. Zauzmi stav, napuni pušku, stavi je dobro u rame, položi je lagano na ruku, duboko udahni jednom, posloži ciljnike, duboko udahni drugi put, povuci okidač do pola, sačekaj nekoliko sekundi da se izravnaju, povuci do kraja. Pogodi 10.9 pa ponovi.  #unagi #znamtepuškodoksipištoljbila

Na šestom mjestu - znaju slušati

Sportaši i nakon što su ovladali svojom vještinom, znaju da uvijek mogu naučiti nešto novo i napraviti nešto bolje. Okruženi su stručnim ljudima koji znaju svoj posao i kojima je primarni cilj da im pomognu u ostvarenju zacrtanih ciljeva. Konstruktivne kritike i dobronamjerni savjeti bitan su dio toga.

Možda je rođena s tim, a možda je Maybelline. U prilog bavljenju streljaštvom ide što sam po prirodi flegmatična i smirena osoba, smatram da realno gledam na događanja oko sebe i ne uzbuđujem se radi nebitnih stvari. Stalo mi je do toga da kada nešto radim, radim to kako se spada, da su drugi i da sam ja sama zadovoljna s učinjenim. I jesam spomenula da sam flegmatična? Znalo se događati na treningu da pojedinci pored mene gube živce kada im ne ide. Ne ide u sridu, a on postaje sve ljući i ljući, a kako se ljuti tako mu ide sve lošije pa odustane i najradije bi zafitiljio tu pušku u zid. Meni je takvo uzbuđivanje u najmanju ruku smješno. Njemu definitivno nije. Dobar metak ovisi o smirenosti i koncentraciji pa ako vidim da mi ne ide i postajem nervozna ili prošetam pa nastavim ili završim s treningom ranije. Ako ne ide danas, sutra će sigurno ići bolje. #zenmajstor #toglikavišenisamvidjelanatreningu

Volim poslušati savjet kad znam da dolazi od nekoga tko zna što govori. Volim i da me se podsjeti na neke stvari. Godine su tu, zaboravljam, znaš kako je. U ovom sam sportu tri godine, drugi oko mene su dvadeset i tri. Evo na primjeru svladavanja stavova u trostavu na malokalibarskoj pušci. Onaj tko je probao, zna da su to neugodni položaji nakon kojeg trebaš kiropraktičara, fizioterapeuta i čišćenje čakri. Pokušavaju ti objasniti položaj tijela, noge, ruke, zategni remen, popusti remen, opusti ruku, pazi na nagib.. Vodiš računa o svemu tome i onda u prolazu čovjek koji puca godinama dobaci: „U ležećem moraš zaleći, baci se na pod, kao palačinka.“

Najbolji savjet ever.

Od tad glumim palačinku svaki put kod ležećeg stava. #slušajstarije #budipalačinka #lifehacks

Na sedmom mjestu je – vole ono što rade

Potruditi se do te mjere da su spremni odreći se većine stvari koje drugim ljudima stvaraju ugodu i ne pomišljaju da bi si ih uskratili. To znači da doista vole što rade i premda se ponekad možda zapitaju da je li odabrali ispravan put, sljedeći put kada pobjede samog sebe – uvjere se da drugi put ne postoji.

Preskočiti popodnevnu kavu u 17h kako bi se toplo odjenuo i proveo dva sata u sauna-odijelu u pucaoni (stvarno se tako zove i ja sam se smijala) trenirajući? Da li sam trebala biti balerina ili bacač sjekira umjesto toga? No, ima nešto izazovno u tome da se prvenstveno natječeš sam sa sobom i satisfakcija kada dobro ispališ metak, odmah te vuče da vidiš hoće li ga i drugi pratiti. Prve natjecateljske sezone sam zauzimala treća, četvrta mjesta na županijskim natjecanjima. Sljedeće godine to su bile druge i treće pozicije, a sada završavam treću natjecateljsku sezonu sa šest prvih i dva druga mjesta. Po nečemu će ova 2020. godina ipak biti dobra. Meni jel, tebi ne nužno. Tako da se mogu nadovezati na prethodnu konstataciju; uvijek se može nešto naučiti i uvijek možeš biti bolji, I know I tried.

Suma  sumarum sezone 2019/2020

• Tradicionalni božićni turnir 2019. drugo mjesto ;

• Županijska liga serijska zračna puška, seniorke, pojedinačno prvo mjesto, ekipno prvo mjesto;

• Prvenstvo županije u malokalibarskoj pušci 50m 40 hitaca ležeći, pojedinačno prvo mjesto, ekipno prvo mjesto; 3x20 hitaca trostav pojedinačno prvo mjesto;

• Prvenstvo Hrvatske u malokalibarskoj pušci 50m 40 hitaca ležeći, drugo mjesto, ekipno prvo mjesto.

Not bad, huh? Možda neozbiljno pišem tekstove, ali rezultati pokazuju da sam grow-up kada trebam biti. U klubu nastojimo privući nove članove, posebice klince od 9 godina na više. Ne moraju svi biti nogometaši. Trudimo se pisati i prijavljivati projekte kako bi nabavili potrebna sredstva za promociju streljaštva i za novu opremu za što kvalitetnije treninge. Nikad ne znaš, jednog dana ćemo možda nekoga od naših juniora gledati na Olimpijskim igrama. Mladi su budućnost, a ne kad se prvi put natječeš i osvajaš medalje tek kao senior. Ako ne računamo natjecanje u taekwondo-u u trećem osnovne kada sam osvojila drugo mjesto (od dva).  

Nisam ja baš neki sportski tip znaš…

Pogotovo ne volim primjerice trčati.

Ljudi koji trče, ne razumijem.

Čemu?

Pomalo.

Baci parangal.

#pijupiju

Pucam po svadbama, krštenjima, rođendanima, privatnim zabavama. Cijene na upit.

*Ovaj blog izražava isključivo stajalište njegovog autora i Sedmica se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njoj nalaze.