Još od svoje prve pojave u dalekoj 1997. godini, mobilno plaćanje (tj. plaćanje putem mobilnih uređaja) postupno se razvijalo i tražilo svoje mjesto pod suncem sve do današnjeg vremena kada je postalo jedna od najčešće korištenih fraza na tržištu softverske industrije te jedna od najperspektivnijih tehnologija sutrašnjice.

Tehnologija

Mobilno plaćanje - jučer, danas, sutra

Iako se plaćanje na neki način oduvijek odvijalo u pokretu, još od pradavnih vremena razmjene dobara (17000 godina pr.n.e.) pa preko korištenja kovanica od plemenitih metala (700 godina pr.n.e.) do prve pojave papirnatih novčanica (960. godine) ili korištenja platnih kartica (1921. godine), odnosno prve pojave moderne kreditne kartice (1958. godine), pojam mobilnog plaćanja (engl. mobile payment) prvenstveno se odnosi na proces plaćanja različitih dobara i usluga, prilikom kojeg se mobilni uređaj koristi za autorizaciju i potvrdu same transakcije.

Gdje smo bili jučer?
Prva pojava nekog servisa u svijetu, kojim se omogućavalo mobilno plaćanje dobara i usluga, dogodila se 1997. godine kada je Coca Cola u Helsinkiju predstavila automat za prodaju pića, gdje su korisnici mogli platiti svoje piće slanjem odgovarajuće SMS poruke. U isto vrijeme, naftna kompanija Mobil je ponudila RFID uređaj u obliku privjeska za ključeve (pod nazivom Speedpass) kojim su korisnici mogli platiti gorivo na njihovim benzinskim crpkama prislanjajući uređaj u blizinu senzora na samoj crpki.
Ova dva servisa bila su začetnici mobilnog plaćanja, koji su pokrenuli lavinu sličnih servisa u narednim godinama diljem svijeta. Velika većina tih servisa temeljila se na SMS ili USSD komunikaciji korisnika s pozadinskim sustavom, a plaćanje se odvijalo preko telekom računa vezanog za mobilni uređaj korisnika, pri čemu su plaćanja bila ograničena na manje iznose (tzv. mikro plaćanja). Posebno su bili popularni servisi za prodaju slika i melodija za mobilne telefone.

Jedan od najvećih sustava mobilnog plaćanja u svijetu, temeljen na SMS / USSD tehnologiji, koji nudi različite vrste mikro i makro plaćanja (uplatu i isplatu gotovine, prijenos sredstava na drugog korisnika, kupovinu dobara i usluga), pokrenut je 2007. godine od strane firme Vodafone u suradnji s telekom operatorima u Keniji i Tanzaniji (sustav m-pesa). Sustav se u međuvremenu znatno proširio i među ostale zemlje u razvoju diljem svijeta te ga trenutno koriste deseci milijuna korisnika.
Kada govorimo o hrvatskim okvirima, prvi veliki sustav mobilnog plaćanja pojavio se 2001. godine u Zagrebu, kojim se omogućilo plaćanje parkinga putem SMS poruka (sustav m-parking). Sustav je aktualan i u velikoj primjeni još i danas te je jedan od najbolje prihvaćenih sustava mobilnog plaćanja.

Kako to radimo danas?
Prvom pojavom pametnih mobilnih uređaja u 2007. godini, promijenio se i način primjene servisa za mobilna plaćanja, budući se korisniku s takvim uređajem nudila sasvim druga perspektiva korištenja servisa. Od tada u fokusu više nisu SMS / USSD tehnologije (osim u zemljama u razvoju, gdje su još uvijek aktualne), već su tržište preplavili mobilni internet i mobilne aplikacije koje su donijele potpuno novo korisničko iskustvo u primjeni mobilnog plaćanja.
U posljednjih nekoliko godinama, glavne diskusije su se vodile o tome koja je najbolja tehnologija za komunikaciju mobilnih aplikacija sa samim prodajnim mjestima, tj. na koji način korisniku pojednostaviti proces kupnje, a da se istovremeno postigne potrebna razina sigurnosti korisničkih podataka. Iako je bilo sumnji u njenu izvedivost i primjenjivost u praksi, NFC tehnologija pokazala se kao jedan od najboljih izbora na tom području, jer omogućuje tzv. beskontaktno plaćanje i pruža visoku razinu sigurnosti. Da je tome tako, svjedoče i tri najveća sustava za mobilno plaćanje (Apple Pay, Android Pay i Samsung Pay) koja su trenutno u ekspanziji na svjetskoj razini, a koja se oslanjaju upravo na NFC tehnologiju i pripadajuće mobilne aplikacije.

Sva tri spomenuta sustava funkcioniraju na sličan način. Plaćanje na prodajnom mjestu inicira se prislanjanjem mobilnog uređaja u blizinu (manje od 10 cm) odgovarajućeg NFC terminala na izlaznoj blagajni, nakon čega se proces plaćanja odvija kao i kod plaćanja bankovnom karticom. Mobilni uređaj u tom trenutku predstavlja bankovnu karticu, pri čemu se putem NFC protokola šalju potrebni kartični podaci prema izlaznom NFC terminalu. Za postizanje visoke razine sigurnosti, mobilne aplikacije koriste sigurnosni element (čip) ugrađen u sam mobilni uređaj, u kojem se pohranjuju potrebni kartični podaci za autentikaciju korisnika na prodajnom mjestu. Pritom se na mobilnom uređaju ne spremaju brojevi bankovnih kartica ili bilo koji drugi osjetljivi kartični podaci, već tzv. tokeni koji predstavljaju prethodno registriranu karticu. Tokene izdaju pripadajuće kartične mreže (Visa, MasterCard) i oni vrijede samo na tom mobilnom uređaju.
Statistike pokazuju da je u 2015. godini samo u SAD-u putem mobilnog plaćanja na blagajnama (beskontaktno plaćanje) ostvaren promet od oko 9 milijardi dolara, što je u prosjeku 380 dolara po korisniku koji je u 2015. godini koristio neki oblik mobilnog plaćanja.

Što nam donosi sutra?
Premda se još uvijek smatra alternativnim oblikom plaćanja, pri čemu kupac, umjesto uobičajenih sredstava kao što su gotovina ili bankovne kartice, za proces plaćanja koristi svoj mobilni uređaj, kojeg inače koristi i u druge svakodnevne svrhe, mobilno plaćanje ima sve pretpostavke da postane primarnim oblikom plaćanja u bliskoj budućnosti. Tome u prilog ide i najava Applea da u 2016. godini planira proširiti svoj Apple Pay sustav na cjelokupno europsko tržište, pri čemu zasigurno Google i Samsung neće mirovati na tom području. Upravo je 2016. godina označena kao godina u kojoj će doći do transformacije cjelokupnog ekosustava mobilnog plaćanja. Prema Gartneru, predviđa se da će 50 % kupaca na naprednim svjetskim tržištima do 2018. godine koristiti svoje pametne mobilne uređaje za mobilno plaćanje, a da će se volumen samog plaćanja povećati za preko 300 % u odnosu na trenutni. Osim pametnih mobilnih telefona, koji su već sada postali nezamjenjiv dio svakodnevnog života, kada se govori o mobilnom plaćanju u skoroj budućnosti onda svakako trebamo govoriti i o drugim pametnim mobilnim uređajima, kao što su nosiva elektronika (engl. wearables), pametni satovi i druge pametne stvari, a koji će uskoro postati naša svakodnevica.

Uz već aktualno korištenje tokena umjesto brojeva bankovnih kartica, proces autentikacije korisnika kod mobilnog plaćanja zasigurno će se oslanjati i na različite biometrijske karakteristike čovjeka. Otisak prsta je već sada u primjeni, a ostale metode raspoznavanja ljudskih karakteristika, koje su u primjeni u nekim drugim industrijama (npr. prepoznavanje govora, prepoznavanje lica, otkucaji srca, skeniranje šarenice oka i slično), svakako će biti prisutne i u ovom području.

Zajednički nazivnik svih ovih sustava i tehnologija je nastojanje da se kupnja roba i usluga učini što pristupačnijom i jednostavnijom za sve krajnje korisnike, pritom imajući na umu da se ljudske navike mijenjaju u skladu s općeprihvaćenim svjetskim trendovima.

Preuzeto sa www.techcrunch.com