U jesen 2013. godine donijela sam veliku odluku, spakirala kofere i uputila se u Keniju. Oduvijek sam željela vidjeti kako izgleda život u nekoj sasvim drugačijoj kulturi i kada sam dobila priliku, nisam se puno dvoumila. Poslušala sam najbolji savjet prijatelja koji je već živio u Africi i Indiji i pripremila sam se da zaboravim na sve što sam do sada navikla i naučila - zemlja u koju sam otišla stvarno je bila drugačija od svega što sam vidjela.

Slobodno vrijeme

Moj život u Keniji

Kenija je zemlja predivne, očuvane prirode, veselih ljudi, ali i velikih društvenih razlika. Utjecaj i posljedice kolonijalizacije duboko su usađene u društvo te su vidljive i danas. Kenijci su podijeljeni na 42 plemena, od kojih prevladavajući utjecaj na društvo i državu ima pleme Kikuyu. Kikuyi su svoj utjecaj stekli kupivši jeftino zemlju oko glavnog grada Nairobia, od plemena Maasai koji zbog nomadskog načina života nisu bili svjesni ideje privatnog vlasništva. Od svih plemena u Keniji, Maasai su mi se najviše svidjeli. Oni još uvijek žive kao nomadi, sele se ovisno o kiši i suši, nose tradicionalnu odjeću, žive u kućama od blata i brinu se samo za dvije stvari - svoju djecu i svoje životinje. Potpuno je uobičajeno u centru Nairobija koji ima više od 4 milijuna stanovnika, u najvećoj prometnoj gužvi vidjeti Maasaia kako sa svojim kravama prelazi cestu i blokira promet.
Nairobi je, isto kao i Kenija, grad velikih razlika. Samo nekoliko kilometara od bogatog i uređenog centra grada sa visokim poslovnim zgradama i shopping centrima, nalaze se siromašni slamovi, bez vode i električne energije i s blatnjavim, neasfaltiranim ulicama u kojima živi preko 2 milijuna ljudi. Život u slamu je težak i opasan, a stopa AIDS-a i kriminala jako visoka. Poznato pravilo je da stranci u slamove ne ulaze. Za vrijeme svog jednogodišnjeg boravka u Keniji, volontirala sam u zakladi na granici slama. Radila sam, između ostalog dizajn i održavanje web stranice Zaklade, što je zapravo bio moj prvi doticaj sa IT sektorom. Zaklada se bavila fotografijom i pribavljanjem novca za školovanje djece iz slama, jer se u Keniji obrazovanje, čak i osnovnoškolsko - plaća. Djeca su fotografirala prizore iz svakodnevnog života, zaklada je prodavala fotografije i na taj način financirala svoj rad i skupljala sredstva za školovanje djece. U zakladi su većinom radili mladi iz slama kojima je zaklada pomogla u obrazovanju te bivši pripadnici maloljetničkih bandi (što je u Nairobiu, nažalost, normalna pojava) koji su se odlučili na drugačiji život. Sa zakladom smo sudjelovali na raznim izložbama i manifestacijama od kojih bi izdvojila kao najvažniju Slum film festival koji je okupio kratke dokumentarne i igrane filmove iz slamova Južne Amerike, Afrike i drugih dijelova svijeta.

Od svega što sam imala prilike vidjeti u Keniji, najviše mi se svidjela priroda koja je unatoč jakoj industrijalizaciji očuvana. Kenijci u svom mentalitetu imaju izraženu svijest o zaštiti životinja. Duž cijele države, a posebno oko glavnog grada organizirani su centri za pomoć divljim životinjama koje su žrtve krivolova i nezakonite trgovine bjelokosti, kao što je sirotište za mlade slonove kojima su krivolovci ubili majke. Obala Kenije je također predivna, sa dugim pješčanim plažama i koraljnim grebenima.
Gradove na obali, kao što je Mombasa i uvala Diani se svakako isplati posjetiti između ostalog i zbog izvorne afričke Svahili kulture koja je tamo najviše očuvana.
Veliki utjecaj na Kenijsko društvo imaju i Indijci. Većina Indijaca koji danas žive u Keniji doselili su se početkom 20. stoljeća zbog izgradnje željeznice koje povezuje obalu s glavnim gradom i unutrašnjosti Kenije. Danas posjeduju većinu tvrtki, obrta i hotela i imaju svoje četvrti u svim većim gradovima. Unatoč životu van Indije u potpunosti su očuvali svoju kulturu i tradiciju, što je vidljivo i iz njihovog odijevanja i načina života.

Nakon godine dana provedenih izvan tradicionalnih obveza koje imamo, došlo je vrijeme i za polaganje pravosudnog ispita. Godina dana koja je zatvorila sva nepotrebna vrata, godina u kojoj sam pronašla sebe i upoznala načine života o kojima nisam niti mogla sanjati. Godina života koja u moj život unijela mnoge vrijednosti na koje sam zaboravila. S uspjehom sam položila pravosudni ispit i odlučila svoj životni poziv usmjeriti na stjecanje novih znanja, nova iskustva i novih mogućnosti. Nova vrata otvorila su se u Sedmici. I naravno, teško je sažeti godinu dana života u kratki osvrt, no ako Vas put ikada povede u smjeru Afrike, posjetite Keniju i provedite vrijeme sa lokalnim stanovništvom, jer mi „zapadnjaci“ zaista možemo puno naučiti ili se jednostavno podsjetiti iskonskih vrijednosti koje u sebi nosimo. Nadam se da ćete biti oduševljeni, kao što sam i ja. Jer Kenija će ostati zauvijek u mom srcu.