Rana jesen 2015. godine. Radni kolega i ja, blago nabujale ambicije, nekoliko dobro odrađenih projekata na radnom mjestu, za pasom žuti pojas iz mrežnih tehnologija. Odlučni smo da nam treba veći izazov, ali nije lako pronaći pravu sredinu.

HR

Pogled u retrovizor - prvih šest mjeseci u Sedam IT

Načuo sam ranije ponešto dobroga o Sedam IT (kasnije u tekstu: Sedmica), nedavno pročitao i članak o Lovcu na IT talente, znam samo da su u uhu ostale pozitivne vibracije. Ipak, idemo po oglasima, Virtualni dan karijera, vrlo zanimljivo. Među oglasima i Sedam IT. Pokušat ću poslati svoju prijavu, ne bi bilo loše da ih upoznam, ali neću se previše nadati, sigurno nisam jedini koji će se poželjeti prijaviti.

Već poodmakla jesen, stižu pozivi na testiranja i razgovore, među njima i Sedam IT, odlično. Već peti razgovor u zadnjih mjesec dana, polako posustajem i već onako veteranski i iskusno idem to odraditi. Idem ujedno i provjeriti je li dobar glas o njima utemeljen. Sami dolazak u hodnik i šarenu čekaonicu daje naslutiti prijateljsku atmosferu, pogledom tražim tobogan za spuštanje u predvorje, jer me sve podsjeća na Google sa svojim idejama o radnom prostoru. Nema tobogana, ali možda previše očekujem. Dok čekam da me prozovu, gradim dvorac od neke čudne mase na stolu (vjerojatno za opuštanje i razbijanje treme) rekoh si…Obuzdaj se nemaš više pet godina!! Razgovor prolazi dobro, nekako su mi baš „sjeli“, ne propuštam reći sve što sam prethodno čuo i saznao o firmi, ipak imam i ja svoje adute.

Ubrzo, novi poziv, htjeli bi me pozvati na testiranje i razgovor. Psihologijski razgovor i testiranje prolazi u opuštenoj atmosferi, kao da sam na kavi, pričam o sebi, o svojoj obitelji, jednostavno imam povjerenje podijeliti neke stvari koje inače ne bih.
Završni razgovor i delegacija Sedmice u malo proširenom sastavu. Završni dojam? Vrlo pozitivan, strukturiran selekcijski postupak, nakon svake etape sam znao vremenski okvir u kojemu mogu očekivati odgovor kakav god on bio. Nekako sam iznenađujuće siguran da ću dobiti posao.

Napokon, predosjećaj me nije prevario, počinjem raditi u Sedmici. Dolazim na posao, upoznajem se s ljudima, sve me već čeka, računalo, aplikacije s kojima trebam raditi, sve već posloženo i mislim si – nema šale, ovi su ozbiljni! Idem polako, na mala vrata, dan po dan, tjedan po tjedan. Polako hvatam konce. Odmah po dolasku sudjelujem na jednom od najvažnijih projekata, putujem na nekoliko lokacija po Hrvatskoj. Za početak ispitujem teren, samo radim što mislim da je potrebno i što mi se kaže, čisto da vidim kako tko diše, ali ekipa je odlična. Na zadnjim lokacijama već sam preuzimam stvari na sebe, stariji kolege su tu samo da potvrde da sve prolazi prema planu.

Prolaze tako mjeseci, svaki petak ažuriram svoj tjedni plan uvođenja u posao. Prati se svaki korak razvoja. Upoznajem se s aplikacijama i procesima unutar firme. Polako se počinjem osjećati korisnim, već konfiguriram uređaje, preuzimam dio posla od drugih. Osjećam da sve više ispunjavam svoju svrhu. Ubrzo sudjelujem i na jednom projektu vezano za IP telefoniju, malo je izvan moje zone komfora, ali želim i to naučiti. Radi se punom parom, ali nije mi teško, složni smo da želimo posao što bolje odraditi. Dobio sam puno novih informacija, stekao puno novoga iskustva koje se ne može pročitati na forumu, u knjizi ili pogledati na videu.

Sada nakon šest mjeseci, shvatio sam da rad u Sedmici ima puno privilegija. Privilegij je raditi s velikim korisnicima i s velikim proizvođačima opreme, jer s jedne strane upoznajem komplicirane sustave i sve njihove zamke, dok s druge strane veliki proizvođači imaju veliku bazu znanja, puno dostupne dokumentacije, kao i raširenu zajednicu korisnika koji daju informacije iz prve ruke. Također privilegij je raditi s vrhunskim stručnjacima, svaki u svom polju, a opet svaki spreman pomoći u bilo kojem trenutku. Privilegij je, isto tako, imati odlične radne kolege/prijatelje s kojima se osjećaš ugodno. Privilegij je imati uređen sustav objektivnog ocjenjivanja i vrednovanja učinka i ispunjavanja postavljenih ciljeva. Privilegij je i sudjelovati u raznim internim projektima, bilo da se tiču zabave, širenja znanja ili drugih vidova poboljšanja organizacijske kulture. Mogu reći da nisam bio svjestan oko čega se sve treba voditi briga u jednom kolektivu kako bi funkcionirao na pravi način, a kamoli širio svoju kulturu i bio prepoznatljiv prema van. Ovdje sam to saznao.

Na kraju mogu reći da na posao ne idem s grčem u želucu, zapravo na posao idem s pjesmom, svaki dan donosi nešto novo. Možda novo druženje poslije radnog vremena, možda novu obavijest o after work party-u, možda neko druženje u kuhinji uz nešto slatko… Uglavnom, znam da je Sedam IT za mene bio pun pogodak, nadam se da ću i ja za Sedmicu biti pun pogodak.